Tin Ujević, jedan od najvećih pjesnika hrvatske avangarde, rođen je na današnji dan 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Poznat je po brojnim zgodama i anegdotama kao nijedan hrvatski književnik. Ovdje navodimo neke od njih.
Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. “Ma ne morate mi se ispričavati”, rekao je Tin, “iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.
Tin nije volio sudjelovati u razgovorima za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: “Kako hoćete da vas obrijem?”. – “Bez riječi” – odgovori mu mirno Tin.
Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju” – odgovori im Ujević.
Jednom prigodom, vraćajući se vlakom iz Pariza, a nakon vrlo bogate zakuske i degustacije vina, Tin je ušao u vlak i upitao: “Je li ovo prvi razred?”. Gospodin koji je sjedio odmah lijevo i imao sa sobom šareni kišobran, odgovorio je: “Da.” Tada se Tin naklonio, nasmiješio, podignuo obrvu i rekao: “Drago mi je, ja sam vaš novi učitelj.”
U knjižnici, u okviru izložbe književnoumjetničkih djela, možete posuditi biografiju Tina Ujevića, različita izdanja zbirki pjesama te dokumentarni film o njegovu književnom stvaralaštvu.
