U četvrtak 28. studenog 2024.g. u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je trinaesti susret Kluba ljubitelja poezije.
„ … Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih…”
Obilježavanju Dana sjećanja na Golgotu Vukovara u Domovinskom ratu pridružila se i naša klubska zajednica. Pričom o ljubavi i Pričom o Mariji koje su nastale pod kraj života, prisjetili smo se ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića koji je svojim gromkim, osebujnim glasom pronosio istinu o ratnoj epopeji Vukovara. Brojni pjesnici inspirirani tim događanjima svojim stihovima ostavljaju u trajno nasljeđe snažan poetski prikaz vremena koje je obilježilo noviju hrvatsku povjest. Stihove posvećene gradu HEROJU večeras su kazivali; Ljiljana Mamić – „Tu je nekad bio grad” pjesnikinje Ljerke Car Matutinović, prof. Josip Šibarić „Zvonjava zvona” (autorska pjesma). Kako je Vukovar i njegovo stradavanje doživjela pjesnikinja Dinka Gašparović spoznali smo kroz stihove iz zbirke „Pjesme posve različite” u interpretaciji Nere Brozović.
Na spomen imena Dragutina Tadijanovića većini ljudi vjerojatno su prva asocijacija stihovi
„Dugo u noć, u zimsku gluhu noć,
moja mati bijelo platno tka…”
Uvijek rado slušana uglazbljena verzija spomenutih stihova u izvođenju dueta Srđana i Buce uvela nas je u obilježavanje 119-te godišnjice rođenja klasika hrvatske književnosti Dragutina Tadijanovića. Rođen je 4. studenog 1905.g. u Rastušju nedaleko Slavonskog Broda. Znan je po pseudonimu Margan Tadeon, pjesnik je modernizma i postmodernizma. Iznimno bogat stvaralački opus odlikuje se intimnim i zavičajnim temama, slikovitošću i elegičnošću. Tijekom godina svog plodnog stvaralaštva nagrađivan je brojnim književnim nagradama i priznanjima. Preminuo je u Zagrebu 27. lipnja 2007.g.
Iz bogate pjesničke riznice Dragutina Tadijanovića odabirom stihova koje su kazivali Nera Brozović, prof. Josip Šibarić i Ljiljana Mamić, svjedočili smo toplini i jednostavnosti koje su karakteristične Tadijanovićevom pjesničkom izričaju.
ALLA GENTE A DIO DILETTA
Jakubu Józefu Orlińskom, kontratenoru
Je li čovjek, sluzav, spor,
Uopće posve bijedan stvor,
Na sliku Božju dan,
Kako si još poneki od nas tepa, samozvan?
Znati da mu je istinu cijelu – o, blaženstva!
Nitko ne veli, stvor savršen;
Al´ pojmi ideju savršenstva .
Nije slika tijela (ma kako bio dojmljiv stas),
Propadljiv mu lik,
Nebesima uvis stremi jedino glas.
Susret smo priveli kraju stihovima ogulinskog pjesnika Marka Grbe posvećenih jednom od rijetkih kontratenora u svijetu, poljskom opernom pjevaču božanskog glasa Jakubu Józefu Orlińskom.
Slijedeći susret upriličit ćemo 12. prosinca 2024.g. (četvrtak) s početkom u 18 sati.
Zvjezdana Jurjević