Sinoć smo održali travanjski susret Čitateljskog kluba knjižničara kojemu je polazište za raspravu bio roman “Voda za mrtve” iračkog književnika, prevoditelja i pjesnika Sinana Antoona.
Roman je 2017. godine zasluženo nagrađen Arapskom književnom nagradom, a s francuskog jezika u izdanju Petrinih knjiga prevela ga je književnica i prevoditeljica Ivana Šojat.
Jawad je najmlađi sin šijitske bagdadske obitelji. Njegov ga otac priprema za obrednu profesiju kojoj se i sam posvetio: pranje pokojnika i pripremanje njihovih tijela za pogreb, no Jawad to odbija u želji da postane kipar. Koncem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, po okončanju studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti, u vrijeme kad je Saddam Hussein na vrhuncu moći, Jawad je ličilac. Nakon smrti njegova oca, 2003., dok američke bombe padaju na Bagdad i dok se gomilaju unakažena tijela, kojima se broj povećava zbog vjerskih sukoba, Jawad je u bolnoj samoći prisiljen odustati od svojih snova o umjetnosti i posvetiti se zanimanju svoga oca.
Sinan Antoon ne predočava samo ekstremno nasilje koje Irakom hara još od početka dugog rata s Iranom, već majstorski istražuje temu isprepletanja života i smrti koji zajedno tvore jedinstven entitet.
Riječ je o intimnom i potresnom djelu koje pruža rijedak uvid u svakodnevicu Bagdada nakon američke invazije 2003. godine.
Složili smo se da je uz tešku ratnu tematiku, koja nas je podsjetila na Domovinski rat, roman prepun divnih lirskih citata o ratu, umjetnosti, životu, ljubavi i smrti.
Obred pranja pokojnika za pokop prikazan je uz mnogo poštovanja popraćen molitvama, a značajnu simboliku ima i nar na samoj naslovnici predstavljajući život koji se rađa iz smrti.
Ocjenivši pročitani roman vrlo dobrom ocjenom, za idući susret 4. svibnja 2026. odabrali smo djelo “Strah od barbara” nagrađeno nagradom Europske unije za književnost 2020. godine istaknutog makedonskog književnika Petara Andonovskog.