U četvrtak 12. prosinca 2024.g. u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je četrnaesti susret Kluba ljubitelja poezije.
Prosinački susret prigodnim stihovima posvetili smo razdoblju Adventa i najvećem kršćanskom blagdanu Božiću.Obilježili smo i godišnjicu smrti najeminentnijeg hrvatskog pisca 20. stoljeća Miroslava Krleže.
Ozračje Adventa – Došašća koje označava iščekivanje Mesije – Krista od postanka svijeta do njegova rođenja stihovima „Da mi srce bude blizu”, suvremenog kršćanskog pisca, pjesnika i esejiste Stjepana Lice, svojom interpretacijom dočarao nam je prof. Josip Šibarić.
DA MI SRCE BUDE BLIZU
Da mi srce bude blizu.
To je moja molitva tebi.
Molitva kojom ti dolazim svakoga dana.
Da mi srce bude blizu i čovjeku i tebi.
Da mi bude blizu ondje gdje je život
najosjetljiviji, najranjeniji.
Ondje gdje je svet i u vedrini i u patnji.
Ondje gdje je nevidljiv do boli.
Da mi srce bude blizu.
I da ne pita za sebe.
Da ljubavlju diše.
Da ljubavlju dotiče.
I da bude tiho, živo od tišine.
Da za sebe ne traži ništa osim mudrosti svijeće.
Da gori. I izgori.
I u tome nađe svoje blaženstvo.
Da mi srce bude blizu.
To je moja molitva tebi.
Da mi srce bude tvoje.
Nježnim stihovima „Božićna zvijezda” ruskog pjesnika, Nobelovca Josifa Brodskog, Nera Beozović prenijela nam je svekoliku ljepotu simbolike rođenja Sina Božjeg.
Metafizička poema „Iz Božjih odaja” ogulinskog pjesnika Marka Grbe, ujedno i himna u strogo religijskom smislu, profinjenom teksturom izričaja i briljantnom akribijom polučila je percepciju duhovnosti na jedan drugačiji način, potičući čovjeka na mnogo dublje i intenzivnije promišljanje Univerzuma.
IZ BOŽJIH ODAJA
„…Cijela je ova soba ustvari radionica
U kojoj ne nalazimo majstora,
Tvorca svih čudesa,
A u svemu je i svuda tako očito prisutan.
Božja je to odaja.
Da vidimo… Čega ima na Njegovim policama?
Nisu li to priručni idoli,
U trenutcima nevolje, čovjeku tako neophodni? Da, evo,
Kipić Orfeja, glazbom krotitelja,
Kipić Sokrata, mudrosti učitelja,
I raspeti Krist, ljubavi prorok…”
PJESMA
Noćas, kad Nevidljiv je Netko iz svijetloga nebeskog krčaga
lijevao plavu mjesečinu po zvjezdanoj tkanini,
ja sam na groblju pjevao o Sreći.
I krstovi očajno ispružili su ruke.
Mrki, nijemi mramorni krstovi
pružili su ruke za Srećom…
Bilo je svečano tiho.
Dugi drvoredi i brončane sfinge,
sve je bilo tiho, mrtvo.
Tek su moje riječi
ko velike bijele žene
pjevale na groblju.
U dolu su gasla svjetla,
a modra je mjesečina tekla po zvjezdanoj tkanini.
Stihovima „Pjesma” Miroslava Krleže započeli smo drugi dio večerašnjeg susreta posvećenog 43-oj godišnjici piščeve smrti.
Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893.g. u Zagrebu, u građanskoj obitelji. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Pohađao Vojnu kadetsku školu u Pečuhu. Dio Velikog rata kao domobran, proveo je na ratištu u Galiciji, gdje je doživio Brusilovljevu ofenzivu zbog čijih je strahotnih posljedica sve više gubio zdravlje i završavao u bolnicama.
Život i djelo Miroslava Krleže iscrpnim i zanimljivim predavanjem približila nam je profesorica Obrtničke i tehničke škole Ogulin Valentina Ceranić. Uz nju, ovu su večer ljepotom vlastitih interpretacija Krležinih stihova obogatili i učenici Obrtničke i tehničke škole Ogulin; Mila Franjković, Andrej Kučinić, Antonio Mihalić, Lara Blašković, Tin Stipetić, Leo Brozović, Tamara Blašković, Damjan Komadina i Sven Salopek. Osim što su stihove govorili uživo, učenici su koristeći suvremene tehnologije sačinili videopoeziju prema motivima Krležine poezije. Sukladno vremenu u kojem je živio, u vremenu nemirnom, punom tmine, bola i ljudskog očaja, poezija koju je pisao odraz je tog istog vremena. Emotivno, veoma ranjiv čovjek u svojoj se poeziji Krleža često bavio personalnošću i duševnim stanjima, svojom smrtnošću o kojoj je ponekad u svojoj poeziji znao progovoriti sentimentalno, čak i samosažaljivo.
Cjeloživotnim bavljenjem književnošću, Krleža je ostvario monumentalan pjesnički opus u kojem su najzapaženije dvije zbirke; „Pjesme u tmini” i „Balade Petrice Kerempuha.” Priznavan i osporavan, često kontroverzan, neosporno je da Miroslav Krleža spada u sam vrh hrvatske književne misli i pisane riječi. Preminuo je 29. prosinca 1981. godine.
Ostatak večeri našeg poetskog sijela proveli smo uživajući u vrckavoj autorskoj poeziji prof. Josipa Šibarića i izboru Lorcinih stihova koje nam je podario Milan Radočaj.
Slijedeće druženje zakazali smo 23. siječnja 2025. godine.
Zvjezdana Jurjević
