U četvrtak 20. veljače 2025.godine u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je šesnaesti susret Kluba ljubitelja poezije.
Večerašnje poetsko sijelo posvetili smo obilježavanju 35-te godišnjice smrti jednog od velikana hrvatskog pjesništva Jure Kaštelana.
SANJARIJA
Slavensku bol ću reći desetercima.
Planino moja, izgubljeno djetinjstvo.
Nemam krila, nemam šestopera.
Sokola mi u gori ubiše.
Lelek, lelek, planino kamena.
Hrvatski pjesnik i književnik Jure Kaštelan, rođen je 18. prosinca 1919.g. u mjestu Zakučac kraj Omiša. Slovi kao najtalentiranije ime naše poslijeratne literature i jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Osim poezije objavljivao je članke, prozu, eseje i drame kojima dominira mitska koncepcija. Magičnost i uzvišenu ljepotu kamena kao jednog od ključnih motiva Kaštelanove poezije, svojom interpretacijom njegovih stihova približili su nam Nera Brozović i prof. Josip Šibarić. Do pred kraj života Jure Kaštelan obnašao je dužnost ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Preminuo je u Zagrebu 24. veljače 1990. godine.
U odnosu na protekle susrete, ovaj večerašnji drugačiji je, svečaniji, ispunjen radošću, jer su zaslugom Ogranka Matice Hrvatske u Ogulinu svjetlo dana ugledale zbirke poezije ogulinskih autora; zbirka haiku-poezije „Ako život…“ prof. Josipa Šibarića i prvjenačka zbirka poezije „Oda praznom prostoru i druge meditacije“, Marka Grbe.
Iz zbirke „Oda praznom prostoru i druge meditacije“
SUNCE PROSIPA MILOST
Sunce prosipa milost kad ga gledaju dječje oči:
Ta koliko traje djetetu dan?!
Bijaše slavan dan, topao, prepun miline,
S ocem i majkom u šetnji gradom,
Na trgu s velikom fontanom. Dječak je bio opčinjen
Oblicima vodoskoka, zvukom vode, igrom svjetlosti;
Bio je to susret s još jednom od bezbroj pojava svijeta,
S još jednom od zagonetki ovog svijeta bez kraja.
Gledao je kao da kuša proniknuti misterij,
Kao da hoće znati zašto, otkuda,
Kao da je njegova znatiželja odjednom dobila novi zamah.
Eno! prilazi fontani, ispitujući pogledom,
Sa sladoledom u ruci. I pada!
Ustaje, sa sladoledom opet u ruci,
I prilazi fontani.
Nitko iz svijeta odraslih nije primjetio njegov neuspjeh.
Ali neće uvijek biti tako.
Ne, neće uvijek biti tako, svijet će se kad-tad oglasiti,
Ne više kao sjajan predmet, pogodan za igru,
Ne, ne više. Prije će se ukazati kao borilište,
Kao mjesto natjecanja, pogodno tlo za prevrtljive igre Sreće.
Svijet će, zapravo, postati on, dječak, čovjek,
I on će postati svijet.
I nikada više neće moći suditi kao onda, kad je bio mali,
I kao u igri…
……………………………………………
Godine su se spoticale po onom trgu,
Onaj je dječak ojačao, uspravio se,
Sa svakim je korakom sve sigurniji,
On je odabrao put mudraca.
I sada, kao znalac,
Poznavajući načine i kretanja svijeta,
Poznavajući mu slučajnosti i nužnosti,
Svjestan borbe koja je bila, kao i one koja će tek doći,
Poznajući povijest,
Ja…plačem.
Svojom autorskom poezijom večer je uljepšao Milan Radočaj, Željka Lipošćak, izborom stihova iz zbirke pjesama „Brončani oklop“ ogulinskog autora Darka Turkovića, Danijela Tomić stihovima „Biti mi daj“ Bonaventure Dude i prof. Josip Šibarić autorskom pjesmom na čakavštini, „Dlani pod Križem“.
Susret smo priveli kraju zatekavši se načas u vremenu antičke Grčke stihovima „Pobjeda poraženih“ autora Marka Grbe, posvećenih Božici pobjede – Niki.
Sljedeći susret realizirat ćemo 6. ožujka 2025.g. ( četvrtak) s početkom u 18 sati.
Zvjezdana Jurjević