Ogranak Matice hrvatske u Ogulinu i Gradska knjižnica i čitaonica Ogulin pozivaju Vas na
promociju zbirke pjesama „Oda praznom prostoru i druge meditacije“, u izdanju Ogulinskog
ogranka Matice hrvatske, pjesničkog prvijenca Marka Grbe, ogulinskog pjesnika i
znanstvenika, koja će se održati 18. kolovoza 2025. s početkom u 18 i 30 sati u Velikoj
dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin. Promociju će svojim prisustvom uveličati:
Mario Kovač, poznati kazališni i filmski redatelj, Domagoj Vuković u glazbenom dijelu i
Zvjezdana Jurjević s članovima Kluba ljubitelja poezije.
Biografija pjesnika
Marko Grba rođen je 1982. u Ogulinu gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je
kemiju i fiziku na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Dobitnik je
Rektorove nagrade. Još kao srednjoškolac počinje se baviti popularizacijom znanosti te je
dosad objavio jednu knjigu o modernoj fizici (Fizika nakon čuda 1905. u izdanju Alfe) i oko
50 članaka iz matematike, fizike, kemije, povijesti i filozofije znanosti u stručnim i
znanstvenopopularnim časopisima Croatian Journal of Philosophy, Nova prisutnost, In
Medias Res, Kemija u industriji, Matematičko-fizički list, Priroda, kao i u sklopu projekta
Hrvatskog prirodoslovnog društva, E-škola mladih znanstvenika. Godine 2010./’11. upisuje
poslijediplomski studij iz filozofije fizike na University of London gdje i magistrira na bivšem
Popperovom zavodu ugledne London School of Economics. Trenutno dovršava doktorski
studij iz filozofije znanosti na Sveučilištu u Rijeci. Pjesme piše na hrvatskom i engleskom
jeziku od 21. godine te je, uz jednu samostalnu zbirku (Oda praznom prostoru u izdanju
Matice hrvatske), objavljivao na hrvatskom (u časopisima Europski glasnik, Kolo, Nova
prisutnost, Poezija, Republika, Revija Marulić i sarajevskom Životu) kao i na engleskom
jeziku u časopisima Clare Market Review i PoetryMagazine.com, a poezija mu je
predstavljena i u zajedničkim zbirkama kao i na blogu British Library i stranicama bosansko-
hercegovačog PEN-a.
O pjesničkoj zbirci „Oda praznom prostoru i druge meditacije“
Marko Grba pjesnik je otvorenih horizonata u potrazi za novim mjestom pod Suncem, možda
još i neistraženim ili nedovoljno istraženim (ako je i jedan topos poezije, uopće umjetnosti,
ikada moguće do kraja istražiti?) kao i pjesnik koji ne prestaje osluškivati glasove tradicije,
velikih (manje ili više znanih) pjesnika čijim se motivima i temama među ostalim nadahnjuje
i kojih ponekad glas preuzima u nadi, dakako, da je to s dopuštenjem i bez pretjeranih
zamjerki. Zbog jednog ponaosob, W. B. Yeatsa, zapravo počinje pisati s oko dvadeset godina i
ubrzo pronalazi svoj izvorni pjesnički glas kao i, kako to voli reći, metodu, onu za koju si
utvara da je posve univerzalna te takva može biti od pomoći za pisati o bilo kojem predmetu
koji se daje pjesničkoj obradi. To bi trebalo biti manje-više razvidno i iz ove knjige pjesama u
kojoj se, jedna do druge, nižu pjesme o sadašnjosti kao i prošlosti, o povijesnim temama kao i
geografiji, metafizička poezija kao i religiozne himne i lamentacije, univerzalne teme i apstrakcije znanosti, ali i – uvijek – osobni doživljaj kao pokretač pjesama. Pjesnik također
voli kazati, kako je barem jednako, ako ne i više, o pisanju poezije naučio slušajući djela
velikih skladatelja, ne samo iščitavajući djela velikih bardova, što bi posebno trebalo upasti u
oko (ili, prikladnije, ostajati u uhu) u njegovim poduljim obično otvorenim sekvencijama
(poput glazbeno-scenskih korusa), provedbama lajtmotivima ili u kadencama gotovo svake
pjesme.
Autorov pjesnički prvijenac plod je desetak godina zamišljanja, prikupljanja i slaganja
pjesničke građe kao i nekoliko godina razmišljanja o onome što bi valjalo odbaciti i prije nego
li je postalo u pjesnikovu umu, o čemu nikada ne treba pisati, što se poeziji ne dolikuje, što je
mrtvo i prije no što je rođeno. Upravo tih, potonjih, ideja ne nedostaje u suvremenoj pa i
postmodernoj lirici i to posvuda u svijetu, najčešće od onih koji su pjesnici, odnosno
umjetnici, samo po nazivu i po htijenju, htijenju za časti, slavom, novcem, a da svoju muzu
zapravo nikad nisu ni upoznali. Nasuprot tomu, autor nikada nije ni pomišljao da bi jednom
postao pjesnikom, da bi propjevao; ne, njega je muza jednostavno sama pronašla (doduše,
moguće na podstrek slavne Vesne Parun, koja ga je jednom još kao malca na školskom
susretu s pjesnikinjom upitala, onako usputno, piše li poeziju, na što on nije znao što
odgovoriti).