Šesti susret Kluba ljubitelja poezije

U četvrtak 15. veljače 2024.g. u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je šesti susret Kluba ljubitelja poezije.

Večer posvećenu ljubavi i obilježavanju Valentinova 14. veljače započeli smo glazbom, koju nam je muzicirajući na gitari podario učenik četvrtog razreda Gimnazije B. Frankopana Ogulin, Lovro Vukelja, čije je profinjeno muziciranje i tijekom večeri doprinijelo jednom posebnom ugođaju.

Neki je mudar čovjek ljubav definirao kao „najviši oblik postojanja“ u životu svakog čovjeka. O njoj su govorile brojne eminentne ličnosti iz umjetničkog i inih miljea, pisale priče, pjesme, romane, drame, no, u knjizi „Zrnca mudrosti“, o ljubavi progovaraju u sasvim kratkoj formi, npr. Shakespeare kaže: „Ljubav ne gleda očima već dušom, zato je krilati Amor na slikama slijep.“ Pam Brown: „Samo ljubav drži tamu na odstojanju.“ Slobodan Vuličević: „Ljubav je kontakt s dubinom, zaljubljenost zanos za površinom-ako nisi našao dobrotu, ako nisi našao razumijevanje, ako nisi našao čovjeka, nisi našao ženu.“

Pjesmom „Žena“ jednog od najpoznatijih perzijskih pjesnika Šemsudina Muhameda- Hafiza koju je pročitala Zvjezdana Jurjević, na kratko smo se obreli u drevnosti Perzije 14. stoljeća, a drevnosti i traganjima za vječnim istinama i misterijima svijeta, uočavanju svega što je skriveno i nedohvatljivo, teži i ogulinski pjesnik Marko Grba u svojoj pjesmi iz „Uspomena i prizvuka s puta svile.“

Pustinjska ruža

U pustinji ruža, od kamena,

U obliku nalik pravom cvijetu,

(Miris i boje kao da ne izostaju!)

A pronađe se, tu i tamo, i cijeli grm ruža.

Pojav to nije slučajan,

Mora da i pustinjska ruža postaje po nekom planu

K´o što izrastaju i živi cvjetovi:

Bit će da vjetar i pijesak trajno dijele uspomenu

Na ono što je negda na ovom mjestu raslo.

Večer nam je svojim dolaskom uljepšao i obogatio interpretacijom svojih stihova ljubavne tematike goransko-istrijanski pjesnik Petar Šlat-Černov, za čiji je dolazak zaslužna prof. Valentina Ceranić. Zaslužna je također u nastojanju da svoje učenike „zaljubi u poeziju“. Evidentno je, da nastojanje i uloženi trud polučuju rezultate, jer su i ovog puta učenici Obrtničke i tehničke škole Ogulin pod njezinim mentorstvom lijepo i odmjereno čitali poeziju raznih autora. Oni su; Sanja Cindrić, Tea Skočić, Andrej Kučinić, Antonio Mihalić i Nika Laptoš. Čitanju se pridružila i prof. Ceranić, koja je osim svoje autorske pjesme „Sretni“, čitala i stihove Vesne Parun, Vesne Krmpotić i Paula Eluarda. Posebnosti ove večeri također su doprinijeli; Inka Salopek, interpretacijom „Ljubavne pjesme“ Rainera Marie Rilke, Ljubica Gašparović, pjesmom „Na mojim rukama“ ogulinskog pjesnika Darka Turkovića i pjesmom „Čekaj me“ Konstantina Simonova. Danijela Tomić otkrila nam je snažnu i melankoličnu poetiku stihova, do sada nepoznatog crnogorskog pjesnika Vitomira Vite Nikolića. Prof. Višnja Lipošćak, izborom pjesme „Pismo majci Hadžeri u Ključ“ pjesnika Enesa Kiševića, ukazala je na jedan drugi vid ljubavi, ljubavi prema majci. Slušajući dijalektarnu-autorsku poeziju prof. Josipa Šibarića, čovjek jednostavno ima potrebu osmjehnuti se i to cijelim sobom. Pjesmama „Sriž“ (mraz), „Vura“, „Škurina“, „Mislim na te“, autor šalje poruku, koliko ljubav može biti mirna, tiha, čak, pomalo sramežljiva, starinska… Upravo zbog tih atributa, u ovom danas sumanutom i preglasnom svijetu moguće je pronaći ljepotu smiraja u stihovima Josipa Šibarića. Susret smo priveli kraju pjesmama mojih dragih znanaca, „Skica za mogućnost da se zaljubim“ Vojina Perića i „Očitovanje ljubavi“ Kristine Semenjuk. Unatoč sljepoći, unutarnjim okom, beskrajnim duhovnim obzorjem i kreativnom snagom promišljanja, svojim pjesničkim stvaralaštvom sami umanjuju predrasude o sljepoći.

Kao i uvijek, s jednakom radošću i iščekivanjem slijedećeg susreta, isti ćemo realizirati 21. ožujka 2024.g. (četvrtak) u 18 sati.

Zvjezdana Jurjević