Peti susret Kluba ljubitelja poezije

U četvrtak 25. siječnja 2024.g. u prostoru male dvorane u organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je peti susret Kluba ljubitelja poezije.

Prvi ovogodišnji susret započeli smo stihovima slunjskog pjesnika Marjana Katića koji je prošle godine objavio čudesnu zbirku poezije „Tebi sam napisao pjesmu“. Pjesmu po kojoj je zbirka naslovljena, pročitala je Zvjezdana Jurjević.

OBLAK

U predvečerje, iznenada,

Ni od kog iz dubine gledan,

Pojavio se ponad grada

Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,

I onda je stao da se žuri,

Al oči sviju ljudi bjehu

Uprte u zemne stvari…

Kao light-motiv obilježavanja godišnjice rođenja velikana hrvatskog pjesništva Dobriše Cesarića, rođenog 10. siječnja 1902.g., poslužili su nam stihovi pjesme „Oblak“ koje su tako suptilno uglazbili glazbenici, Vlada i Bajka. O životu i djelu, te poznanstvu s pjesnikom iz vremena svojih studentskih dana, iscrpno i veoma emotivno prezentirala je prof. Višnja Lipošćak, prisjećajući se pjesnika kao samozatajnog i melankoličnog čovjeka. Govorila je njegove brojne stihove koji su nazočne s nostalgijom i sjetom vratili u prošlost školskih dana, kada su i sami na satovima hrvatskog jezika recitirali Cesarićeve stihove. Pjesmu snažne socijalne i egzistencijalne tematike „Vagonaši“ kazivala je Danijela Tomić. Posebnosti ove večeri svakako su doprinijeli učenici Obrtničke i tehničke škole Ogulin; Valentina Deronja, Nika Laptaš, Andrej Kučinić i Antonio Mihalić sa svojom mentoricom, prof. Valentinom Ceranić. Uživali smo slušajući pjesmu autorice Fride Kalo „Ne pitam te“, u interpretaciji Valentine Deronja, te pjesme „Otac“, autorice Sonje Bilalić koju je pročitao Antonio Mihalić. Valentina Ceranić podarila nam je prekrasne, ali istovremeno i duboko tragične stihove „Ako ja moram umrijeti“ palestinskog pisca Refaata Alareera, koji je stihove napisao 1. studenog 2023.g. posvetivši ih svojoj kćeri. Ubijen je u Gazi 7. prosinca 2023.g.

AKO JA MORAM UMRIJETI

Ako ja moram umrijeti,

Ti moraš živjeti

da ispričaš moju priču

da prodaš moje stvari,

da kupiš komad tkanine

i malo konca

(neka bude bijel s dugim repom)

da dijete negdje u Gazi

dok gleda nebo u oči,

čekajući svoga babu koji u plamenu ode

i ni od koga se ne oprosti,

čak ni od vlastite porodice,

čak ni od samoga sebe,

vidi zmaja, mog zmaja kojeg ti napravi kako leti gore,

iznad

i pomisli na trenutak da je melek tamo,

koji donosi ljubav.

Ako ja moram umrijeti

Neka iza mene ostane nada,

neka makar ostane priča.

Jelena Polić svojim je izborom poezije dodala atmosferi dašak Mediterana i dalmatinskog šušura. Čitala je dijalektarnu poeziju pjesnikinje koja objavljuje on-line pod pseudonimom Ankorana. „Nervira me“, „Doživjeti stotu“ i „Moj čovik“ su pjesme satkane od jedinstvene životne zaigranosti, humora i iskričavosti, te ih je nemoguće ne zavoljeti isti čas. Taman kad pomislim da više ne može iznenaditi, on iznenadi još više… Svojom pjesmom „Duga“, Josip Šibarić otkrio nam je zašto duga osim što je nebeska ljepotica, može biti još ljepša i srcu draža. Pjesmom „Kuzini“ (psi) spoznali smo koliko je čista i bezrezervna ljubav između psa i čovjeka. Kakve tajne i fenomene krije „Fingalova špilja“ otkrila je istoimena pjesma ogulinskog autora Marka Grbe, koju je pročitala Zvjezdana Jurjević. Nježnim i tankoćutnim stihovima „Kao travke, između ponovljenih zima“ istog autora koje je pročitala Ljubica Gašparović, priveli smo siječanjski susret kraju, te s radošću dogovorili slijedeći, koji će biti 15. veljače 2024.g. (četvrtak) u 18 sati.

Zvjezdana Jurjević