Osmi susret Kluba ljubitelja poezije
U četvrtak 25. travnja 2024.g. u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je osmi susret Kluba ljubitelja poezije.
Travanjski susret započeli smo pjesmom po malo provokativnog naslova „Koga boli poezija”, autorice, do nedavno gimnazijalke, sada studentice, Ogulinke, Gabrijele Ivanjko, nad čijim bi se stihovima dobrano trebalo zamisliti:
KOGA BOLI POEZIJA
Milijun očiju,
a sve bez vida.
Ne gledaju riječi,
ne boli ih stih.
Milijun ušiju,
a sve bez sluha.
Zar ne znate:
I slušač treba slušača!
Milijun usana,
a sve bez riječi.
Razgovori suhi kao pustinja,
obični prolaznici.
Želim više.
Upoznati još!
Pronaći onoga;
koga boli poezija.
Među brojnim lokalnim i inim sudionicima obilježavanju 150-te godišnjice rođenja književnice Ivane Brlić Mažuranić pridružila se i naša mala klubska zajednica. Ivana Brlić Mažuranić rođena je 18. travnja 1874.g. u Ogulinu. Već je od svojih ranih sjećanja očarana začudnom ljepotom ogulinskog krajolika, posebno ljepotom i specifičnošću Kleka u kojima je pronalazila vječnu inspiraciju za svoj bogati književni opus posvećen u glavnom mlađoj populaciji, kao i mitološkim mudrostima običnoga svijeta i slavenskom mitologijom. Vrhunskim spisateljskim umijećem ostavila je iza sebe bogato književno naslijeđe te postala i zauvijek ostala prepoznatljiva u nas i diljem svijeta. Unatoč brojnom potomstvu i aktivnostima kojima je doprinosila boljitku zajednice u kojoj je živjela, dostajalo je vremena, te se posvećivala pisanju poezije, eseja, dnevničkih zapisa, etc., etc,. Godinama odolijevajući depresiji, 21. rujna 1938.g. počinila je suicid. Stihovima „Zvijezdi moje domovine”, „Hrvatom” i „Hrvatska” koje je kazivala Ljubica Gašparović doživjeli smo, osim iskrenog domoljublja iskazanog u stihovima i ljepotu starohrvatskog jezika 19-og stoljeća. Čitanjem bajke „Zlatna ptica i dijete ubogarsko” Milan Radočaj svakog je od nas vratio dobu djetinjstva.
Mjesec travanj bilježi još jednu pažnje vrijednu godišnjicu, a to je godšnjica smrti Georga Gordona-lorda Byrona. Rođen je 22. siječnja 1788.g. u Londonu, najeminentniji je predstavnik engleskog romantizma. Smatraju ga najatraktivnijim likom svjetskog romantizma. Pratio ga je glas kontroverzne osobe sklone raskalašenom životu; sanjar, lutalica, vječiti putnik, zagovornik nekonvencionalnog načina života. Poput svih romantičara, zaljubljenik u samotnu i divlju prirodu. Preminuo je u Misolonghiju u Grčkoj 19. travnja 1824. g. Nekoliko njegovih pjesama u kojima je opjevana ljubav kao vječna tema romantičara, pročitale su Ljiljana Mamić i Zvjezdana Jurjević. Za ugodan tijek ostatka večeri pobrinule su se Danijela Tomić; stihovima pjesnika Damira Marasa te Željka Lipošćak odabirom stihova pjesnikinje Lee Brezar i pjesnika Petra Černova Šlata. Tri autorske dijalektarne minijature prof. Josipa Šibarića poput uspavanki, lijepi i mirni snovi zajamčeni.
CARAVAGGIOV DJEČAK
Svojim kovrčama guste crne kose,
Širokih zjenica koje kao da odašilju svjetlost
Umjesto da je primaju,
Jauknu, prepadnut, nakon reptilova ugriza;
Kao odjednom postavši svjestan, pored sebe, i svijeta.
Do tad skrivena pod plaštom blaženosti,
To je narav pustopašna , pa i svirepa,
Kakva je obično prezrena od intelekta,
Ali ne bez poezije u sebi,
Samo druge vrste, dočim jednake siline.
Ova je pjesma jedna od mnogih iz „Talijanskih freski” ogulinskog pjesnika Marka Grbe, kojeg je portret slavnog renesansnog slikara Caravaggia nadahnuo da stvori pjesmu tako magičnu i pitku, te njome dočarao osobni doživljaj portreta. Zanimljivom interakcijom o pjesnikovu „oslikavanju stihom”, susret smo završili dogovorom za slijedeći, koji će biti 23. svibnja 2024.g. (četvrtak) u 18 sati.
Zvjezdana Jurjević
