Deveti susret Kluba ljubitelja poezije
U četvrtak 23. svibnja 2024.g. u prostoru male dvorane Gradske knjižnice i čitaonice Ogulin održan je deveti susret Kluba ljubitelja poezije.
Susret smo započeli pjesmom Jorgea Luisa Borgesa „Himna mora” kao uvod u obilježavanje 77-og rođendana maga pjesničkog izričaja, kazalištnog i filmskog glumca Enesa Kiševića, čije je stvaralaštvo priznato i cijenjeno kako u nas tako i u svijetu. Rođen je 1. svibnja 1947.g. u Bosanskoj Krupi. Po završetku Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, nastavlja u njemu živjeti i stvarati. Od mnogobrojnih motiva kojima je obdarena poezija Enesa Kiševića jedan je bez sumnje ključan u pjesnikovom životu, voda. Bosanskohercegovačke rijeke pjesnikov su korijen i njegova radosna snaga. Ništa manje nije ključan motiv snage i ljepote mora.
HIMNA MORA
Prije neg’ je san (ili strava)
istkao mitologije i kozmogonije
Prije neg’ se vrijeme iskovalo
u dane; more, vječno more
već je postojalo i bilo.
Tko je more? Tko, to nasilno
i drevno biće koje nagriza
Stubove zemlje i koje je jedno
i mnoga mora i bezdan
i sjaj i mogućnost i vjetar.
Iznimno bogat pjesnički opus Enesa Kiševića otkriva nam ponajprije pjesnika mira i tolerancije. „Svojom sučutnošću prema ljudima i nepristajanjem na poraz čovjeka, nedvojbeno se legitimira kao eminentno duhovan stvaralac eksplicitnih refleksivnih pregnuća, akceleriranih moralističkih poetskih zagovora i naviještanja duhovne, ljudske i u biti, davno zaboravljene solidarnosti. Riječ je o pjesništvu molitve i nade, o pjesništvu koje skreće pažnju na preostalu ljepotu svijeta bez ironije i zadrške. Njegovo pjesništvo slavi čovjeka i Boga punim plućima i pri tom se ne umara niti koga umara.” (Ervin Jahić)
Dugogodišnje poznanstvo s pjesnikom omogućilo mi je doći do njegovih brojnih intervjua, čiji smo tek mali djelić kako Pjesnik lijepo kaže, u sudisajnosti živjeli ovu večer: „Riječi su jedino moje imanje. Otkako znam za sebe s njima se družim. Ali naše riječi moraju biti točnije od naših očiju. Oči su riječi vidljiva svijeta, riječi su nevidljiva svijeta oči. Oblikujući u riječi ono što vidim – i sam bivam oblikovan. Riječi su naš život, naš zrak koji udišemo. Sve dok duša bude pohodila tijelo, bit će i poezije. Svakim dahom u nama se događa zagrljaj ovoga i onoga svijeta. Biti iskren, biti čist u svojim osjećanjima, sva je ljepota ljudskog življenja.”
Enes Kišević, nedvojbeno je već zarana pokazivao sklonost pisanoj riječi. Pjesmu „Pogača” koju je pročitala Željka Lipošćak napisao je s tek dvanaest godina.
Svu noć mi u snu kruh miriši bijeli.
Vani kao kost Ključ stegnula zima.
Budim se – vodom zavaravam glad.
Vidim oca – riječ mi iz usta uzima:
„Pregladnjelo tijelo glad ne mori.
Glad za životom je veća.
I kada se sav svijet u nama obori,
uspravan je tko život duboko osjeća.
Život je sine, najveće blago.
On duši je radost, svečanost, blagdan.”
Iz mene govori moj mladi otac
koji je života ostao gladan.
„Enes od pjesme” autorska je pjesma Danijele Tomić posvećena pjesniku kojom nam je uljepšala ovu večer. Stihovi „Na vijest da nas je mimoišao veliki asteroid” iz skupine „Kozmoloških i antropoloških” stihova ogulinskog pjesnika Marka Grbe koje je autor posvetio svom prijatelju, pjesniku Enesu Kiševiću, potiču čovjeka na promišljanje o vječnoj tajni Svemira i njegovoj svekolikoj nepredvidljivosti. Dio večeri protekao je u slušanju zvučnog priloga koji je moja malenkost snimila na lokalnom radiu Ogulin 2017.g. povodom 70-og rođendana Enesa Kiševića.
„Molitvom ljubavi” koju je kazivala Ivana Vejzović s tugom smo se prisjetili tragične pogibije značajnog hrvatskog književnika i publiciste Josipa Pupačića koji je s obitelji stradao u avionskoj nesreći 23. svibnja 1971.g. Stihove „Dan poslije” posvećene kravati, prof. Josip Šibarić istkao je majstorski, na način, da bi ju svatko poželio imati. Prvi put svojim pjesničkim uradcima predstavio nam se Milan Radočaj. Atipičan izričaj, raznolikost motiva; od prisjećanja na vojničke dane, stihova posvećenih životinjskom svijetu, specifičnom doživljaju umjetnosti s umjerenom dozom humora i satire, neupitno je, da su Radočajevi stihovi bili pravo osvježenje ove večeri koju smo zasanjani i preporođeni poezijom završili dogovorom za sljedeći susret koji ćemo održati 20. lipnja 2024.g. (četvrtak) u 18 sati.
Zvjezdana Jurjević
