Gregoire Delacourt: "Popis mojih želja"

"Imala je ono što novac ne može kupiti, ali može uništiti", rečenica je iz romana "Popis mojih želja" autora Gregoirea Delacourta koji govori o četrdesetsedmogodišnjoj supruzi i majci, kitničarki Jocelyne iz francuskog gradića Arrasa koja je dobila na Eurojackpotu osamnaest milijuna eura, no nikome nije rekla o ostvarenom dobitku, a čitavo vrijeme izrađuje popis stvari koje bi joj bile potrebne ako odluči unovčiti ček.

"Popis stvari koje mi trebaju:

  • Svjetiljka za stolić u predsoblju

  • Vješalica za kapute (poput onih u buffetima)

  • Plitica za odlaganje ključeva i prispjele pošte

  • Dvije teflonske tave

  • Nova mikrovalka

  • Pasirka za povrće

  • Nož za kruh

  • Nožić za guljenje krumpira

  • Kuhinjske krpe

  • Posuda za pripremu kus-kusa

  • Papuče za Joa

  • Putna karta za London (i jedna za Joa – najmanje za dva dana)

  • Mali radio za kuhinju

  • Pegla

  • Blackberry (zbog bloga)

  • Nova torba (Chanel? Pogledaj i u Dioru)

  • Novi kaput………..”

Jednoga dana, probudivši se, pogleda u popravljenu policu u ormaru i sve joj bude kristalno jasno. Njezin suprug, osim što je popravio policu, pronašao je i ukrao njezin ček koji je uredno sakrila u cipelu u ormaru te pobjegao od kuće.

Jocelyne je sretna žena koja živi mirnim životom sa suprugom i dvoje djece, koja su se već osamostalila, i jasno je da ne želi promjene koje bi s novcem donijele nemir u njezinu obitelj. Postavlja se pitanje zašto tako veselu vijest o dobitku nije rekla suprugu, a onda dolazimo do jednostavnog odgovora: znala je da će novac negativno utjecati na njega, postat će nezasitan, što se i dogodilo. Suprug Jocelyn, otišavši, iznajmljuje veliku kuću, kupuje skupocjeni automobil, odijela, dva ručna sata o kojima je oduvijek maštao, televizor ravnoga zaslona te živi raskošnim, hladnim životom. Nakon godine dana bez toploga obiteljskog doma i drage supruge uviđa da je pogriješio se susreće sa kćerkom tražeći oproštaj. Supruzi vraća nepotrošenih petnaest milijuna eura u pismu i tražeći da ga primi natrag k sebi. On ju je izdao onog trenutka kad je otišao s novcem tako da njih dvoje nisu više mogli imati zajedničku budućnost. Jocelyne je kitničarsku radnju prepustila prijateljici, a od preostalog novca kupila kuću, u kojoj je s njom živio i njezin bolesni otac i ljubavnik, te pomogla svojoj djeci.

U jednom dijelu knjige glavna junakinja napominje:"Željela bih biti te sreće da mogu odlučivati o vlastitom životu, mislim da je to najveći dar što nam ga itko može dati", a rečenica se može istaknuti kao temeljna misao čitavog romana potičući nas na razmišljanje što bismo uistinu učinili kada bismo dobili neki veliki dobitak na lotu.

Anita Brozović Šolaić

Voditeljica Kluba čitatelja za odrasle

Prevoditelj

English French German Italian Russian Spanish

hkd

nsk

klikinfo

hrak

pitajte_knjiniare

najboljeknjige

moderna

booksa

harfa

hcd

MIN-KULTURE

entereurope

citajmi_banner_480_277

Pratite nas

facebooklogo